Biblija spominje i neoprostivi grijeh. Znate li što je to?

Written by on listopad 26, 2018

Mnogi će se složiti s tim da je zapravo Biblija ljubavno pismo od Boga za čovjeka. Iako je ispunjena pravilima, zakonima, opomenama pa čak i primjerima kazni, također tamo možemo vidjeti i kako Bog uslišava one koji mu vjeruju, kako Bog izbavlja i iscjeljuje. No, kad zapravo sve sagledamo Božja Riječ ima samo jedan cilj, a to je usmjeriti čovjeka ka nebu, odnosno spasiti čovjeka.

Ipak među svojim koricama Biblija spominje i neoprostivi grijeh. Slučaj neoprostivoga grijeha ili “hule na Duha Svetoga” spominje se u evanđelju po Marku 3:22-30 i Mateju 12:22-32. Inače pojam „hula” može se općenito definirati kao „prkosno nepoštovanje”. Taj bismo izraz primijenili za grijehe kao što je proklinjanje Boga ili svjesno ponižavanje nečega vezanog uz Njega. To je također pripisivanje nečega zloga Bogu ili nijekanje nekoga dobra koje trebamo Njemu pripisati.

Međutim, ovaj slučaj hule je specifičan i zove se „hula protiv Duha Svetoga” u Mateju 12:31. U ovome su odlomku farizeji, vidjevši neporeciv dokaz da Isus čini čuda u sili Duha Svetoga, tvrdili da ga je opsjeo demon Belzebul. Dakle, ova je hula povezana s optuživanjem Isusa Krista da ga je opsjeo demon. Ima i drugih načina da se huli protiv Duha Svetoga kao što je lagati mu, kao u slučaju Ananije i Safire, ali optužba protiv Isusa bila je Hula koju se nije moglo oprostiti.

Jedini neoprostivi grijeh danas je grijeh trajne nevjere. Nema oprosta za osobu koja umre u nevjeri. Ivan 3:16 nam kaže:

„Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.”

Jedini uvjet po kojemu netko neće primiti oproštenje jest ako nije među onima koji u nj vjeruju. Isus je rekao: „Ja sam put, istina i život… Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni“ (Ivan 14:6). Odbaciti jedini put spasenja znači osuditi se na vječnost u paklu jer odbaciti jedino oproštenje je, očigledno, neoprostivo.

Mnogi se boje da su počinili neki grijeh koji Bog ne može ili ne želi oprostiti, i osjećaju da za njih nema nade, bez obzira što učinili. Sotoni ništa ne bi bilo draže nego da nas drži u tom pogrešnom uvjerenju. Istina je da ako se osoba toga boji, sve što treba učiniti jest doći Bogu, priznati taj grijeh, pokajati se i prihvatiti Božje obećanje oproštenja.

„Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti ” (1. Ivanova 1:9).

Ovaj stih nas uvjerava da je Bog spreman oprostiti bilo koji grijeh, bez obzira kako strašan, ako mu dođemo u pokajanju. Ukoliko trpite pod teretom grijeha danas, Bog vas čeka ruku raširenih u ljubavi i samilosti. On nikad neće razočarati ili ne oprostiti onima koji to učine.


Reader's opinions

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *